Ivančica Đerić — glas savremene poezije

Ivančica Đerić je spisateljica i pjesnikinja čije knjige propitkuju svijet koji se raspada. Njena proza i poezija kombinuju istorijske elemente, društvenu kritiku, i emotivno snažne slike svakodnevice. Rođena je 1969., u Sisku, a odrasla u Prijedoru. Diplomirala je u Zagrebu, na Fakultetu političkih nauka, a magistrirala na Univerzitetu Carleton u Otavi. Živi u Torontu. Preko tri dekade radila je u informatičkoj industriji.

Napisala je romane Zemlja u zrnu kafe (2003), Bosanci trče počasni krug (2006), Priručnik za zločin (2008), Nesreća i stvarne potrebe (2012) i Sva je priroda divlja i surova (2013) i zbirke pesama Otvorenost (1991), Sa moga prozora odličan je moj život (2009), Tamo na nebu jedu svoj kupus (2021), Zombi-kombi jezdi regionom (2024), i Milost za apatride (2025). Višestruko je nominirana za najznačajnije regionalne književne nagrade, uključujući nagrade NIN i Meša Selimović. Za roman Nesreća i stvarne potrebe dobila je Nagradu Biljana Jovanović.

Raseljavanje, migracije, identitet

  • Đerić često piše o odlasku iz domovine, životu u Kanadi i osjećaju „dvostruke pripadnosti“. U njenim radovima prisutan je kritički pogled na političke okolnosti koje su ljude natjerale na odlazak.
  • Kultna pjesma „U bijelom svijetu, djevojke će postati ptice“ napisana je po istinitom događaju, i govori o djevojci koja je kao izbjeglica, izgubila um, suočena sa užasom rata i besčašća, koji je naprečac postao normalan.

Društvena kritika i refleksija o 1990-im

  • Đerić otvoreno piše o vremenu kada „pošten svijet postaje biološki i sociološki ugrožena vrsta“, ukazujući na moralni i društveni pad tokom ratnih i poratnih godina.
  • Njeni tekstovi bacaju svjetlo na apsurd, i brutalnost tog perioda, tokom kojega, u ime navodno neizbježnih istorijskih procesa, postaje normalno žrtvovati pojedinca.
    sr.wikipedia.orgsr.wikipedia.org

Jezik kao otpor

  • Kritičari ističu da Đerić koristi oporu, ritmičnu, ponekad brutalnu rimu kao način da prikaže svijet bez uljepšavanja i da sačuva njegovu autentičnost.
  • Njena poezija je opisana kao „kompresovana slika svijeta“ u kojoj se miješaju humor, bol, apsurd i melanholija.
  • Đerićeva se često vraća i motivima porodičnih gubitaka. Primjeri takvih pjesama su „Ajmo, salto mortale“, „Nek’ partija zapjenuša“i „Prodajem kuću u regijaonu, jer tamo stvari još uvijek tonu“.strane.bastrane.ba

Imate pitanje, ispravku ili poziv za gostovanje?

Pišite mi za medijske upite, književne večeri, intervjue ili dopune biografije. Rado ću odgovoriti čim budem u mogućnosti.